Željeznička pruga Gabela – Zelenika

Željeznička pruga Gabela - Zelenika
Ostatak nasipa pruge u Popovu polju
Ostatak nasipa pruge u Popovu polju
Map railway Capljina-Zelenika hr.svg
Duljina pruge:189 km
Širina pruge:760 mm
BSicon STR.svg Željeznička pruga Sarajevo - Ploče
BSicon BHF.svg Čapljina
BSicon BHF.svg 5 Gabela 6 m.n.v.
BSicon ABZgr.svg Metković
BSicon BRÜCKE1.svg most na Neretvi
BSicon BHF.svg 8 Krupa
BSicon BHF.svg 18 Sjekose
BSicon BHF.svg 25 Hrasno
BSicon BHF.svg 32 Hutovo 310 m.n.v.
BSicon BHF.svg 38 Zelenikovac
BSicon BHF.svg 45 Turkovići
BSicon BHF.svg 50 Trnčina
BSicon BHF.svg 53 Velja Međa
BSicon BHF.svg 58 Dvrsnica
BSicon BHF.svg 63 Ravno
BSicon BHF.svg 65 Čvaljina
BSicon BHF.svg 69 Zavala
BSicon BHF.svg 77 Grmljani
BSicon BHF.svg 82 Poljice
BSicon BHF.svg 86 Diklići
BSicon BHF.svg 91 Gojšina
BSicon BHF.svg 93 Jasenica Lug
BSicon BHF.svg 98 Đedići
BSicon BHF.svg 100 Hum 270 m.n.v.
BSicon ABZgl.svg Trebinje 16,6 km
BSicon BHF.svg 106 Zaplanik
BSicon BHF.svg 111 Uskoplje 350 m.n.v.
BSicon ABZgl.svg Gruž (Dubrovnik) 16,5 km
BSicon HST.svg 115 Ivanica
BSicon HST.svg 122 Zagradinje
BSicon BHF.svg 125 Glavska 495 m.n.v.
BSicon HST.svg 134 Vojski Dol
BSicon BHF.svg 138 Mihanići 328 m.n.v.
BSicon BHF.svg 149 Cavtat 126 m.n.v.
BSicon BHF.svg 155 Čilipi 132 m.n.v.
BSicon HST.svg 158 Komaji
BSicon BHF.svg 164 Gruda 80 m.n.v.
BSicon HST.svg 168 Pločice
BSicon HST.svg 171 Nagumanac (Debeli Brijeg) 185 m n.v.
BSicon BHF.svg 176 Sutorina 103 m.n.v.
BSicon BHF.svg 180 Igalo 4 m.n.v.
BSicon HST.svg 184 Herceg-Novi
BSicon HST.svg 186 Savina
BSicon KBHFe.svg 189 Zelenika 2 m.n.v.

Željeznička pruga Gabela - Zelenika bila je željeznička pruga uskog kolosijeka na jugu tadašnje Austro-Ugarske, a danas Bosne i Hercegovine, Hrvatske (odvojak prema Dubrovniku) i Crne Gore. Osnovna dionica bila je GabelaHumUskopljeZelenika u dužini od 155,5 km (poslije Čapljina - Zelenika), a postojali su odvojci Uskoplje – Gruž (Dubrovnik) u dužini od 16,5 km te Hum – Trebinje u dužini od 16,6 km. Bila je dio tadašnjeg plana povezivanja jadranskih luka (Dubrovnika, Metkovića, poslije Ploča) sa zaleđem i dalje prema srednjoeuropskim prugama.

Povijest

Izgradnja pruge kod Sutorine

Nakon Berlinskog kongresa 1878. Bosna i Hercegovina je potpala pod vojnu upravu Austro-Ugarske. Nove okolnosti mijenjaju dotadašnju politiku izolacije dalmatinskih luka i izgradnja željezničke mreže u novostečenim područjima postaje imperativ. Vojni i strateški interes imao je prednost u određivanju budućih trasa u odnosu na ekonomski. U nekoliko desetljeća u Bosni i Hercegovini nastala je mreža pruga, širine kolosijeka 760 mm, često zvanog i Bosanskim kolosijekom. U vremenu od 1879. do 1891. spojeno je više pruga na pravcu Bosanski BrodZenicaSarajevoMostarMetković. Dubrovnik je preko posebnog konzorcija 1880. tražio da se luka u Gružu poveže s prugom Sarajevo - Metković. Nakon 9 godina Austro-Ugarska prihvaća inicijativu o produženju te pruge prema Dubrovniku i Boki kotorskoj, u to vrijeme bazi austrougarske mornarice.

Izgradnja pruge

Parna lokomotiva JDŽ 83

Carskom uredbom od 7. srpnja 1898. određuje se izgradnja pruge i odobrava kredit od 33,6 milijuna kruna: 22 milijuna za hercegovački te 11,6 milijuna za dalmatinski dio, uz rok vraćanja od 60 godina. Pruga je smatrana možda i najtežim građevinskim zahvatom u tadašnjoj državi zbog težine terena, te uvjetom da pruga bude zaštićena od napada s mora. Tome je doprinosila i izgradnja kuća i okućnica za zaposlenike željeznice i njihove obitelji, a na predjelima koje je tadašnja vlast smatrala nepouzdanima, zgrade su građene poput tvrđava, s puškarnicama, a oko njih nije bila dopuštena nikakva gradnja[1].

Trasiranje, snimanje zemljišta i obilježavanje terena počinje 1897., a izgradnja počinje 1898. Osim teškog terena, problem prilikom izgradnje bile su epidemije malarije u dolini Neretve, osiguravanje dovoljne količine vode za radnike i lokomotive u sušnoj Hercegovini (pogotovo za vrijeme vrućih ljeta), hladne zime, te općenito nepovoljne klimatske prilike. Tako je (u svrhu osiguravanja dovoljnih količina vode) u Hrasnu izgrađen bazen za kišnicu zapremine 7000 m3, u to vrijeme najveća građevina od armiranog betona na Balkanu[1]. Jedan od dokaza neekonomskih interesa gradnje ove pruge je očit na primjeru udaljenosti Dubrovnika i Cavtata. Cestovna udaljenost je iznosila 17 km, a udaljenost željezničkom prugom 48,5 km[1].

Pruga je svečano otvorena 15. i 16. srpnja 1901. a otvorenju su nazočili najviši uglednici, političari i državni činovnici iz Beča i Budimpešte te zemaljske uprave provincije BiH. Iako su interesi tadašnje države bili vojni i strateški, gradnja pruge doprinijela je razvoju krajeva kroz koje je prolazila (posebno u Popovu polju: najveća i najkorisnija investicija u njegovoj povijesti[1]), a doprinos ostalim gospodarskim djelatnostima nije bio zanemariv.

Tehničke značajke pruge i vlakova

Lokomotiva Klose 185-025 u Čapljini 1965.

Pruga je po svom karakteru smatrana brdskom (jaki usponi, česta razvijanja po padinama, oštre krivine). U Gabeli, na 6 m.n.v., pruga se postupno penjala prema Dubravici (149 m.n.v.), Hutovu (310 m.n.v.) i Uskoplju (350 m.n.v.) sve do najviše točke u Glavskoj (495 m.n.v.) odakle se spuštala prema Zelenici, na 2 m.n.v. Najveći nagib na pruzi bio je 28 promila. Pruga je bila širine 760 mm, a bila je predviđena za brzine od 20 km/h.

Okosnicu vuče na njoj činile su parne lokomotive serije BHStB 185 i BHStB 83, proizvođača Krauss iz Linza. Mogle su postići brzinu od 35 km/h. U početku su vukle dvoosovinske vagone nosivosti od 2 do 4 tone, a poslije su u promet uvedeni veći troosovinski vagoni nosivosti preko 10 tona. Putnički vagoni bili su klasificirani su 4 razreda. Vagoni 1. i 2. razreda imali su tapecirana sjedišta, 3. razred imao je drvena, a 4. razred bili su zapravo teretni vagoni s klupama za sjedenje. Prva tri razreda imala su plinsko osvjetljenje i parno grijanje, a u 4. razredu postojala je peć na ugalj. Treći i četvrti razred su ukinuti početkom 50-ih godina 20. stoljeća. Šezdesetih godina 20. stoljeća prugom su prometovali i motorni putnički vlakovi, kao što je DMU 802.

Promet prugom u početku je bio zanemariv, ali je s vremenom rastao, pa je tako u vremenu od 4 godine prugom prevezeno 126.000 putnika i 28.000.000 bruto tona robe. U isto vrijeme, luka Gruž je po tonaži zauzimala drugo mjesto na Jadranu. Osim zapošljavanja stanovništva, prugom je omogućen prijevoz hrane i životnih potrepština, što je puno značilo za siromašni hercegovački kraj kojim je pruga prolazila.[1]

Pruga u dvije Jugoslavije

Lokomotiva Klose 186-007 u Dubrovniku 1965.
DMU 802 na dubrovačkom kolodvoru

Raspadom Austro-Ugarske nova država usklađuje i dopunjava postojeću željezničku mrežu, tako i ovu prugu. Ogranak pruge Hum - Trebinje 20. studenog 1931. produžen je do Bileće u dužini od 42,3 km, a 12. srpnja 1938. do Nikšića u dužini od 71,3 km. Postojala je i ideja tzv. Jadranske željeznice prema Boki kotorskoj, međutim nikada nije realizirana. Nakon Drugog svjetskog rata pruga i dalje ima veliki značaj, ali zbog ograničenog kapaciteta te sve snažnije konkurencije cestovnih prijevoznika, promet pada i pruga postaje sve nerentabilnija, pogotovo izgradnjom novih pruga širokog kolosijeka (1435 mm). Modernizacijom i širenjem pruge Sarajevo - Ploče na široki kolosijek 1966. veza ove pruge s prugom Sarajevo - Ploče je kolodvor u Čapljini. Reorganizacijom željezničkog prometa u SFRJ od 1. siječnja 1966. predviđen je opstanak samo rentabilnih pruga. Bio je to početak kraja ove pruge. Uvjet opstanka ove pruge bila je subvencija tadašnjih saveznih republika SFRJ: Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore što nikada nije ostvareno. Iako su teretni vlakovi prestali prometovati prije, posljednji vlak iz Zelenike kreće 30. lipnja 1968. Popularni Ćiro iz Dubrovnika posljednji put krenuo je 30. svibnja 1976. čime je Dubrovnik opet postao lučki grad bez željezničke veze sa zaleđem. Ukidanje željeznice imalo je katastrofalne posljedice po krajeve kroz koje je prolazila, a posebno za istočnu Hercegovinu gdje je trend iseljavana stanovništva prema većim središtima time bio bitno ubrzan.

Literatura

  • mr. Slavko Burzanović, dr. Branislav Kovačević, dr. Branislav Marović, Marijan Miljić, dr. Šerbo Rastoder: 100 godina željeznica Crne Gore, Podgorica 2009.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ivo Lučić: Povijest dinarskog krša na primjeru Popova polja (disertacija), Nova Gorica, 2009., str. 57.-58. (pristupljeno 14. prosinca 2013.)

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Željeznička pruga Gabela – Zelenika