Jajačka banovina

Jajačka banovina je bila vojna upravna jedinica na prostoru današnje države Bosne i Hercegovine. Pripadala je Hrvatskom Kraljevstvu u hrvatsko-ugarskoj državi.[1]

Upravna organizacija

Na čelu joj je bio ban. Sastojala se je od triju županija: Vrbasa, Sane i Dubice. Gradovi koji su joj pripadali (abecednim redom): Banja Luka, Belaj (kod Bos. Petrovca), Bočac, Celepirovac, Greben kod Vrbasa, Grmeč-grad, Jajce, Jezero, Kamengrad (sjeverozapadno od Ključa), Komotin, Koszoruvar (Vinac), Kotorgrad, Kozarac, Krupa, Oštregrad-Istregrad, Peeg (Perga)?, Prusac, Sokolac (kod Jezera), Travnik, Vinčac, Vrbenacgrad (kod Travnika), Zvečaj (50 km prema Banjoj Luci). Brojni od tih gradova bili su utvrđeni.[2]

Granice su joj uoči Mohačke bitke 1526. bile: rijeka Sava na sjeveru sve do grada Šamca, ne uključujući isti grad. Granica je potom pratila tok rijeke Usore, obuhvaćajući grad Dobor. Granica se pružala prema jugozapadu sve do gornje toka rijeke Vrbanje gdje ju je sjekla otprilike na 44° 30' sj. zemljopisne širine i 17° 30' istočne zemljopisne dužine. Pružala se istim pravcem sve do gornjeg toka rijeke Vrbasa (ponad Bočca koji je obuhvaćala), čiji je tok uzvodno pratila sve do Jajca, koji je također obuhvaćala. Jajce je bilo usamljeno, mostobran sa suprotne, jugoistočne strane sutoke Plive i Vrbasa. Granica je obilazila Jajce s južne strane (Vinčac je u međuvremenu okupiran) i skretala na zapad do Jezera (također u međuvremenu okupiran). Potom je granica išla u pravcu sjeverozapada pravo na Prijedor (Pridor) kod sutoke Gomjenice u Sanu; porječje Gomjenice je bilo unutar ove banovine. [1]

Povijest

Uvodne okolnosti

Uspostavio ju je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin jeseni odnosno zime 1463. godine. To je bilo za doba stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, kad su turska osvajanja ozbiljno ugrozila ne samo istočne granice Hrvatskog Kraljevstva, nego i dubinu hrvatskog teritorija.

Ljeta je te iste godine Bosansko Kraljevstvo palo pod tursku vlast, kad je osmanski sultan Mehmed II. napao i zauzeo Bosnu te i grad Jajce.

Osloboditeljski Korvinov pohod 1463.

Kralj Matija Korvin je jeseni te 1463. godine oslobodio dio Bosne do Jajca te uspostavio Jajačku i Srebrničku banovinu. Jajačka je banovina imala sjedište u Jajcu. Jajce je bio važnim gradom. Od njega je vodio trgovački put (karavanski put) koji je išao preko Livna do Splita. Iz Bosne se izvozila stoka, krzno, med, vosak i sir. Ta je trgovina trajala sve do turske okupacije.[2]

Autori bilježe "Kralj ugarsko-hrvatski Matija Korvin, koji nije propadajućemu kraljevstvu u pomoć pritekao , budi što ga je Muhamed II. nadmudrio, budi što je htjeo, da kraljevstvo propane, pa da on tada Bosnu iz turskih ruku otme i kao pokrajinu svojoj državi pridruži."[3]

U vojnom mu je pohodu pomogla brojna bosanska i hercegovačka vlastela. Osobito se isticao vojvoda Vladislav, sin hercega Stjepana. Zimi 1463. godine Matija je Korvin oslobodio od Turaka sve "dolnje kraje" i vojvodinu Usoru. Uspješnim je pohodom pod svoju vlast dobio 30 utvrđenih gradova. U "dolnjih krajih" bitne su utvrde bile u Jajcu, Zvečaju, Vrbaškom gradu i Banjoj Luci, a na Usori to su bili Tešanj i Srebrenik. Osmanskom je Carstvu pod nadzorom ostala samo "gornja ili prava Bosna" s Podrinjem. [3]

Kralje Matija Korvin je 6. prosinca 1463. osobno došao onamo u Jajce. Ondje je izdao povelju vojvodi Vladislavu Vukčiću kojom ga je uzdario za izvrsnost u vojnom pohodu protiv Turaka i za logističku potporu hrvatsko-ugarskim snagama. Od oslobođenih područja kreirane su dvije banovine. Matija Korvin je od dolnjih krajeva ustrojio je Jajačku banovinu, koja je bila radi zaprječivanja osmanskih udara na Hrvatsku. Od oslobođenih područja vojvodine Usore ustrojio je Srebreničku banovinu koja je imala zapriječiti osmanske udare na Slavoniju.[3]

Pad južnog krila

Posjed hercega Stjepana Vukčića bi izložen propadanju nakon njegove smrti 1466. godine. Dvojica njegovih sinova, Vladislav i Vlatko, neko su vrijeme opstojali na posjedu no naposljetku iseliše u Dubrovnik, a treći mu se sin Stjepan islamizirao. Već do 1483. se je godine cijela Hercegovina našla pod osmanskom vlašću.[3]

Pokušaji zauzimanja i novi strateški pomaci

Skenderbeg Mihajlović neuspješno je opsjeo 1501. godine Jajce, jer su ga porazile postrojbe Ivaniša Korvina uz pomoć Zrinskog, Frankopana, Karlovića i Cubora.[4]

1512. je pala Srebrenička banovina, čime se je Jajačka banovina našla ugroženom i s istoka.[1]

1525. su osmanske snage poduzele novu opsadu Jajca. Trajala je pola godine. Okončao ju je Krsto Frankopan 11. lipnja 1525. godine. Njegova se osloboditeljska akcija pročula po kršćanskom svijetu. Nakon povratka u svoje sjedište, veličanstveno je dočekan, a hrvatsko-ugarski kralju mu je podijelio naslov "branitelja kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Sla­vonije".[3] [5]

Nakon poraza kod Mohača

Poraz u Mohačkoj bitci i pada dinastije Jagelovića 1526. navijestio je loše dane. Ionako ugroženo dvojno kraljevstvo bi dodatno ugroženo što je podvojenošću Hrvatske na pristaše Habsburgovaca i na pristaše Zapolje.[3]

Ban Jajačke banovine Petar Keglević je potom predao grad Jajce i Jajačku banovinu habsburškom caru Ferdinandu. Ovaj je na to postavio njemačko vojno osoblje, i zapovjedno i obične vojnike. U isto se je vrijeme unutar Hrvatske i Ugarske u tako kritičnom trenutku vodio besmisleni građanski rat između pristaša Habsburgovaca i Zapoljevaca. [3]

Osmanlije su taj strateški trenutak brzo iskoristile. Već siječnja 1528. opsjeli su Jajce, dok su se Hrvati gubili u nepotrebnim međusobnim zavadama dok se je prava opasnost našla opet na hrvatskim južnim granicama. Jajce osta zaboravljeno, osmanski zapovjednik, bosanski Usref-paša je silovito napao grad, a uz svu tu nevolju branitelje Jajca snašla je izdaja Stjepana Grbonoga koji je radi sebeljubnih osobnih interesa predao grad.

Nakon pada Jajca

Kad su 1528. Osmanlije osvojile Jajce i Banju Luku, Jajačka je banovina uskoro pala pod tursku vlast.

Banovi Jajačke banovine

Banovi Jajačke banovine bili su:[3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Crohis.com Stjepan Srkulj: Hrvatska uoči bitke na Mohaču 1526. godine
  2. 2,0 2,1 Povijest župe Podmilačje. Usporedi Ivan Pederin: Livno i karavanski put od Jajca do Splita u XV. stoljeću, u: Livanjski kraj u povijesti, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika-Split i Općinsko HVO – Livno, 1994., str. 127
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Posavski vremeplov Vjekoslav Klaić: Banovine - jajačka i srebrenička, pristupljeno 1. kolovoza 2012.
  4. Enciclopedia Croatica (III ed.) Zagreb: Naklada Hrvatskog Izdavalačkog Bibliografskog Zavoda 1942 p. 157 http://www.scribd.com/doc/24124044/Hrvatska-enciklopedija-Sv-III-Boja-Bra%C5%BE%C4%91enje. Preuzeto 15. ožujka 2011.
  5. Usporedi: M. Mesić, Hrvati nakon bana Berislavića do muhačke bitke. (Rad jug. akad. XXII. p. 128-131).

Vanjske poveznice