Mila Gojsalića (opera)

Mila Gojsalića povijesna je glazbena drama u tri dijela s prologom hrvatskog skladatelja Jakova Gotovca. Libreto za ovu operu je, prema vlastitoj istoimenoj poemi, priredio Danko Angjelinović.

O praizvedbi

Jakov Gotovac ravnao je solistima, zborom i orkestrom Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu prilikom praizvedbe ove svoje opere 18. svibnja 1952. Režirao je Tito Strozzi, scenografiju i kostimografiju izradio je Ljubo Babić, a koreografiju je osmislila Margareta Froman. Naslovnu ulogu pjevala je Marijana Radev, a u ostalim ulogama nastupili su Emil Kutijaro (Guslar), Drago Bernardić (Ivan Gojsalić), Josip Gostič (Petar Kulišić), Milivoj Kučić (Jure Kulišić), Josip Križaj (Kolumbat), Ante Marušić (Mehmed Topan-paša), Zvonimir Stopić (Sejid-beg), Franjo Paulik (Izuran Ali-bej), Gregor Radev (Bimbaša), Stjepan Šajfar (Mujezin) i Zvonimir Oblak (Poljički glasnik). I u tekstu i u Gotovčevoj glazbi snažno je prisutan hrvatski narodni duh. O tome je rekao sam skladatelj: »U radu na operi Mila Gojsalića rukovodio sam se nastojanjem da djelo po stilu bude napisano u duhu nacionalnog realizma. Nisam se služio nikakvim folklornim citatima, nego sam izrađivao vlastite teme i motive u karakteru narodnog melosa«. 1

Osobe (uloge)

  • GUSLAR (u Prologu) – recitator
  • IVAN GOJSALIĆ, poljički knezbas
  • MILA GOJSALIĆA, njegova kćermezzosopran
  • PETAR KULIŠIĆ, poljički vojvoda, Milin zaručnik – tenor
  • JURE KULIŠIĆ, Petrov brat, barjaktar poljičke vojskebariton
  • KOLUMBAT, knežev sluga – bas
  • MEHMED TOPAN-PAŠA – bariton
  • SEJID-BEG, zapovjednik u turskoj vojsci – bariton
  • IZURAN ALI-BEJ, zapovjednik u turskoj vojsci, Arapin – tenor
  • BIMBAŠA – bas
  • MUJEZIN – tenor

Poljički glasnik, turski vojnici, pašin sluga, poljički narod, vojvodina pratnja, turska vojska.

Sadržaj

Radnja opere odvija se 27. ožujka 1649. na proplanku ispred kneževe kuće u selu Gracu, u slobodnoj Poljičkoj knežiji. U pozadini scene vidi se i planina Mosor, a prolog i sva tri dijela opere izvode se u slijedu, odvojeni tek s dva intermezza.

Prolog: Stari guslar pjeva o »zemlji divnoj, majci mučenika«.

1. dio: Pred kućom kneza Ivana Gojsalića okupljaju se Poljičani, u veselju iščekujući prosce kneževe kćeri Mile. Dolaze i prosci predvođeni vjerenikom – poljičkim vojvodom Petrom Kulišićem. Svečano dočekani, ulaze s nevjestom u kuću, a momci i djevojke nastavljaju zabavu pod vedrim nebom. Nakon nekog vremena, knez izlazi iz kuće i hicem iz kubure objavljuje da je djevojka isprošena. Radosno čestitanje mladencima prekidaju povici sluge Kolumbata, koji zove na uzbunu: turska vojska, predvođena zloglasnim Topan-pašom, nadomak je selu. Ranjeni Kolumbat priča kako su ga Turci zarobili dok je stražario te kako ga Topan-paša šalje da svima prenese njegovu poruku: ili će mu dati da lijepu Milu odvede u svoj harem ili će sve poubijati, razrušiti i spaliti. Vojvoda Petar, knez i sav narod odlučuju se hrabro oduprijeti brojnijem neprijatelju i spriječiti Topan-pašu u njegovu naumu. Nakon što se pribere od prvotnoga straha, Mila odlučuje žrtvovati se za spas svojega naroda i dočekati Topan-pašu, odbijajući sva uvjeravanja da to ne čini. Poljičani se povlače u planinu, a Mila se dirljivo oprašta od svoga zaručnika, vojvode Petra. S njom će ostati samo vjerni knežev sluga Kolumbat. Ostavši sama, Mila pjeva zanosnu Odu zemlji.

Intermezzo opisuje povlačenje naroda u planinu, u zbjeg.

2. dio: Noć je. Izdaleka se čuju povici turske vojske, čije se predstraže približavaju proplanaku pred kućom Gojsalića. Stiže i Topan-paša s vojskovođama, koji se izruguju pobjeglim Poljičanima. Vojnici razapinju pašin šator, a pokraj staroga bora smještaju bačve baruta. Mujezin svojim pjevom (iza scene) poziva na večernju molitvu. Paša se ljuti što ga nitko nije dočekao, no u taj čas iz kuće izlazi Mila u svojoj najsvečanijoj opravi: svi su očarani njezinom ljepotom. Kad sve utihne, a Mila i Topan-paša ostanu sami, on joj počne pričati kako već godinu dana čezne za njom otkako ju je vidio u Splitu i kako se već tada, prilikom nekih službenih pregovora, zaljubio u nju. Mila ga pak pokuša udobrovoljiti i moli ga da ju ne prisiljava na vezu bez ljubavi. No njezina molba samo još više razbjesni Topan-pašu, koji zaprijeti da će ispuniti svoju prijetnju i sve opustošiti. Mila tada prividno pristane biti njegova te svojem ocu, knezu Ivanu, u planinu šalje Kolumbata s porukom o sklopljenom primirju s Turcima. Ta poruka je, zapravo, prikrivena uputa Poljičanima da na njezin znak budu spremni napasti mrskoga neprijatelja. Nezadovoljni mirovnom nagodbom, turski vojskovođe nagovore Topan-pašu da ipak dovrši ratni pohod, kako se turska vojska ne bi osramotila. Kad turski vojnici počnu otvarati bačve s barutom i pripremati oružje, Mila dohvati zapaljenu baklju i baci ju među njih. Brojni turski vojnici pogibaju u velikoj eksploziji.

Intermezzo dočarava bitku: Poljičani navaljuju na preživjele iznenađene Turke i pobjeđuju ih.

3. dio: Isti prizor, ali sve razrušeno i uništeno od snažne eksplozije: posvuda naokolo mrtvi turski vojnici. Mila, smrtno ranjena, leži na stubištu svoje kuće. Dolaze Poljičani predvođeni knezom Ivanom, vojvodom Petrom i Kolumbatom: radost pobjede nad Turcima pomućena im je junačkim stradavanjem kneževe kćeri. Mila se posljednjom snagom oprašta sa svima... U osvit nove zore Poljičani, tugujući nad njenim mrtvim tijelom, ponosno prihvaćaju njezinu himnu: »O zemljo naša, ljubljena i draga, u teškoj borbi zavoljena žarko...«.

Literatura

  1. Turkalj, Nenad: 125 OPERA, Zagreb: Školska knjiga, 1997, str. 120-123.

Bilješka

1 N. Turkalj: 125 OPERA, str. 121.

Vanjske poveznice