Vjetroelektrana

Vjetroelektrana kod Senja
Vjetroelektrane u Danskoj.

Obnovljivi izvor električne energije pokretan snagom vjetra. Sastoji se iz noseće konstrukcije u obliku stupa, vjetroturbine, generatora električne struje te automatske regulacije broja okretaja i napona generatora, eventualno uz priključak na neki sustav akumuliranja energije ili na regionalnu energiju vjetroelektrane....

Prednosti vjetroelektrana

  • Ne troše gorivo, tj. energija vjetra je u uvjetno rečeno "besplatna".
  • Vjetroelektrane su poželjan oblik alternativnog izvora nasuprot elektranama na fosilna goriva, jer kemijski i biološki ne zagađuju okolinu.
  • Farma vjetroelektrana može imati umjeren pozitivan utjecaj na smanjenje snage vjetra u područjima koja su inače izložena suviše jakim vjetrovima.


Nedostaci vjetroelektrana

  • Povremenost pogona, zavisno o meterološkim karakteristikama područja primjene. Nije rješeno efikasno akumuliranje većih količina energije za razdoblje bez vjetra, pa bi se stoga vjetroelektrane trebale vezati na elektroenergetski sustav regije i s njim razmjenjivati energiju. Prikladnim se čini kombinacija hidroelektrana i vjetroelektrana, koja u razdoblju jačeg vjetra štedi hidro-akumulaciju, a u razdoblju bez vjetra energiju daje hidroelektrana. Kod sitnih vjetroelektrana akumulaciju mogu osiguravati jedino akumulatori, koji ne mogu zadovoljiti potrebe u područjima s manje vjetrovitih dana, ali mogu štediti klasičnu energiju u vjetrovitom razdoblju.
  • Jake varijacije u snazi vjetra relativno su teže tehnički savladive. Tehnička rješenja moraju spriječiti oštećenje vjetrenjače pri olujnoj snazi i izvlačiti maksimalnu snagu pri slabom vjetru, što komplicira, dakle i poskupljuje ta rješenja.
  • Za usklađivanje broja okretaja vjetroturbine sa brojem okretaja ugrađenog generatora potreban je multiplikator s automatskom regulacijom brzina generatora, što također poskupljuje tehničku izvedbu.
  • Troškovi održavanja znaju činiti značajnu stavku u cijeni dobivene energije vjetra, budući da je u slučaju "farme vjetroelektrana" broj uređaja relativno velik, tj. snaga po jednom uređaju je daleko manja nego kod klasičnih elektrana na fosilna goriva.
  • Prisutno je izvjesno "estetsko zagađenje" u slučaju tzv. "farmi vjetroturbina", što međutim nema većeg značaja ako se takva farma (skup velikog broja vjetroturbina na relativno malom prostoru) instalira na nenapučenim prostorima.
Vjetroelektrana kod Senja

Iz navedenih nedostataka i prednosti proizlazi, da je gradnja vjetroelektrana smislena u područjima sa stalnim i manje-više ujednačenim vjetrom, te za osiguranje manjih količina energije na lokacijama bez priključka na druge izvore energije. Sustavi ("farme") vjetroelektrana trebali bi biti vezani na regionalni elektroenergetski sustav, kome bi elastičnost kapaciteta trebale osigurati priključene hidroelektrane ili energija iz međunarodne razmjene.


Učešće u svjetskoj potrošnji energije

Udio u hrvatskoj potrošnji energije

U Hrvatskoj postoji 29 lokacija koje su izdvojene kao pogodne za izgradnju vjetroelektrana. Od toga ih je 19 na otocima i poluotoku Pelješcu, a 10 u priobalju. Ukupna potencijalna godišnja proizvodnja el. energije putem VE na ovim lokacijama procjenjuje se u rasponu od 0,375 do 0,80 TWh godišnje. Osim tih lokacija potencijal postoji i na morskoj površini gdje je on procijenjen u rasponu od 350 do 500 GWh na godinu. Sve odabrane lokacije imaju srednju godišnju brzinu vjetra veću od minimalnih 5,5 m/s (lokacije koje imaju srednju godišnju brzinu vjetra manju od 5,5 m/s temeljem suvremenih svjetskih iskustava nisu prikladne i gospodarski opravdane za korištenje vjetra).

Utjecaj vjetroelektrana na elektroenergetski sustav u lokalnoj mreži

  • Promijena tokova snaga i napona čvorišta
  • Potreba za ponovnim podešavanjem sustava zaštite
  • Pojava harmoničkih distorzija i flikera
  • Najnaglašeniji problem: stara tehnologija uzimanja jalove snage iz mreže i njezina kompenzacija kondenzatorskim baterijama

Utjecaj vjetroelektrana na čitav elektroenergetski sustav

  • Utjecaj na P/f i Q/U rgulaciju sustava
  • Prijelazne promijene i stabilnost sustava
  • Najnaglašeniji problem: priključak velikih vjetroelektrana zbog promijenjive proizvodnje koja ovisi o brzini vjetra (problem planiranja)
  • Za male vremenske intervale (s, min, h) proizvodnja ne oscilira značajno, ali za velike (dan, mjesec, sezona) oscilacije su značajne

Vjetroelektrane u Hrvatskoj i njihov potencijal

  • VE Ravne (otok Pag)- izgrađena 2004. godine (Vestas)
                    - instalirana snaga 5,6 MW 
  • VE Trtar- Kartolin (Šibenik)- puštena u pogon u lipnju, 2006. godine (Enercon)
                    - instalirana snaga 11,2 MW 
                    - 2007. godine proizvela je 28 GWh električne energije
  • VE Orlice (Šibenik)- u pogodnu je i proizvodnji od ljeta 2009. godine (Enercon)
                    - instalirana snaga 9,6 MW
                    - predviđena joj j eproizvodnja od 25 GWh električne energije godišnje
  • VE Vrataruša (Senj)- u punom je pogonu od siječnja 2011. godine (Vestas)
                    - instalirana snaga 42 MW što je čini najvećom hrvatskom vjetroelektranom 
  • VE Velika Popina (Gračac)- u pogon puštena u siječnju 2011. godine (Siemens)
                    - instalirana snaga 9,2 MW
                    - predviđena joj je godišja proizvodnja od 26.000 MWh električne energije
  • VE Pometeno Brdo (Split)- puštena u pogon tijekom ljeta 2011. godine (Končar- Pilot projekt)
                    - instalirana snaga 1 MW
                    - predviđenja godišnja proizvodnja od 27 GWh električne energije
                                        
  • VE Crno Brdo (Šibenik)- još nije u pogonu (Leitwind)
                    - instalirana snaga 9,2 MW
                    - godišnja potrošnja procijenjuje se na 25 milijuna kWh električne energije

Elektroenergetski podaci HEP-a

Ukupna instalirana snaga na području RH iznosi 3745 MW, od čega hidroelektrane daju 2079 MW, termoelektrane 1666 MW. Instalirana snaga industrijskih elektrana iznosi 210 MW. U elektroenergetski sustav (EE) Hrvatske integrirane su dvije vjetroelektrane: Ravne (otok Pag) čija je nazivna snaga 6 MW i Trtar Krtolin (Šibenik)nazivne snage 11 MW.

Ukoliko želite znati više o elektroenergetskim podacima kliknite na vanjsku poveznicu na dnu stranice.

Isplativost energije vjetra u Hrvatskoj

Trenutna prosječna proizvodna cijena električne energije u Republici Hrvatskoj je ispod proizvodne cijene električne energije iz vjetroelektrana (veliki udio i tome imaju hidroelektrane i termoelektrane). Međutim, marginalna cijena proizvodnje/uvoza električne energije u Republici Hrvatskoj je iznad proizvodne cijene električne energije iz vjetroelektrana. Cijena proizvodnje električne energije iz bilo koje nove klasične elektrane u RH već sada teško može biti manja od proizvodne cijene električne energije iz vjetroelektrana. Tu svakako treba istaknuti prednosti vjetroelektrana (obnovljivi izvor, Kyoto protokol...), ali i nedostatke (izazivanje sistemskih troškova, prvenstveno u smislu nepredvidive proizvodnje i nemogućnosti garantiranja snage)

Izvori

  • Vjetroelektrane[1]
  • Službene stranice HEP-a [2]
  • Energija vjetra [3]
  • Vjetroelektrane u Hrvatskoj [4]

Potencijali snage vjetra na meteorološki prikladnim lokalitetima Hrvatske

Vjetroelektrane kod Šibenika.

Tehnička rješenja

Uključuju rješenja vjetroturbine i električnih generatora s pripadajućom stabilizacijom ]]

(tj. automatskom regulacijom) broja okretaja i napona.






Vjetroturbine

Izvedbe vjetroturbina


Vjetroturbine s okomitom (vertikalnom) osi
prvi u svijetu 11x 7,5 MW vjetrogeneratori Estinnes Belgija 1 mjesec za završetak (jedinstven dvostruk rotora)
Dovršen: 11x 7,5 MW vjetrogeneratori Estinnes Belgiji 10. listopada 2010

Današnji sustavi za iskorištavanje energije vjetra su pretežito vjetrogeneratori. U daljnjem tekstu biti će nabrojane podjele i izvedbe suvremenih vjetrogeneratora te će biti ukratko opisane.

U osnovi, vjetroturbine mogu raditi na dva principa iskorištavanje energije vjetra, pa se zato i osnovna podjela svodi na podjelu prema tim principima. Tako imamo: vjetroturbine koje rade na principu otpornog dijelovanja (drag devices), vjetroturbine koje rade na principu potiska (lift devices) i vjetroturbine koje rade na kombiniranju obaju principa. Vjetroturbine koje rade na principu otpornog dijelovanja imaju manju iskoristivost od vjetrenjača koje rade na principu potiska, zbog toga danas pretežito koriste vjetroturbine koje rade na principu potiska ili koje rade na principu kombiniranja obaju principa.


Osim ove glavne podjele postoji još niz podjela vjetroturbina, pa ih tako u ovisnosti prema nekim konstrukcijskim i radnim značajkama razvrstavamo po:


    • položaju osi turbinskog kola: vjetroturbine s vodoravnom osi i okomitom osi.
    • omjeru brzine najudaljenije točke rotora i brzine vjetra: brzohodne i sporohodne.
    • broju lopatica: višelopatične, s nekoliko lopatica i s jednom lopaticom.
    • veličini zakretnog momenta: visokomomentne i niskomomentne.
    • načinu pokretanja: samokretne i nesamokretne.
    • efikasnosti pretvorbe energije vjetra u zakretni moment: nisko i visoko efikasne.
    • načinu okretanja rotora prema brzini vjetra: promjenjive i nepromjenjive.





Podjela po položaju osi turbinskog kola:


Vjetroturbine s okomitom (vertikalnom) osi

H – Darrieus-ov rotor

Vjetroturbine s okomitom (vertikalnom) osi su najstariji sustavi za iskorištavanje energije vjetra. Danas također postoje koncepti modernih vjetrogeneratora koji imaju okomit položaj osi. Negativna strana ove vrste vjetroturbina je manja iskoristivost od vjetroturbina sa horizontalnom osi, a pozitivne strane su:

    • Vjetroturbina nema usmjerenja, ne mora biti usmjerena prema vjetru, pa ne trebaju dodatni uređaji za praćenje vjetra i okretanje vjetroturbine
    • Potreban je slabiji vjetar za njihov rad
    • Uređaji za kontrolu vjetroturbine i pretvorbu energije mogu biti smješteni na razini zemlje zbog okomite osi rotora
    • Jednostavnija struktura što olakšava i samo postavljanje


Koncepti rotora sa vertikalnom osi su:






Savonius-ov rotor
Darrieus-ov rotor

Savonius-ov rotor radi na principu otpornog djelovanja koji kombinira sa potiskom. Sastoji se od dvaju polu-cilindričnih lopatica koje su otvorene na suprotnim stranama. Blizu osi, lopatice se preklapaju tako da preusmjereni vjetar može strujati iz jedne lopatice u drugu. Ova vrsta rotora ima veću iskoristivost od rotora baziranih samo na otpornom djelovanju, ali manju od rotora primarno baziranih na potisku. Ovaj tip rotora ima prednost koja se bazira na tome da se mogu početi vrtjeti na malim brzinama vjetra, dok im je loša strana u tome što je potrebno puno materijala za njihovu izradu.


Darrieus-ov rotor je 1929. godine konstruirao Francuz, Georges Darrieus. Ova vrsta rotora se sastoji od dvije ili tri lopatice koje imaju oblik parabole. Profil rotorskih lopatica oblikom odgovara radu na principu potiska. Iskoristivost ovih rotora je puno veća od iskoristivosti Savonius-ovih rotora. Glavni nedostatak Darrieus-ovog rotora je u tome što ne može sam započeti rotaciju te zbog toga uvijek zahtjeva pomočni uređaj za pokretanje.


Daljnjim razvojem Darrieus-ovog rotora razvijen je H rotor ili H – Darrieus-ov rotor. Ovaj rotor se još naziva i Heidelberg rotor po kompaniji Heidelberg Motor. Generator sa permanentnim magnetom je integriran u samu strukturu rotora i ne zahtjeva sustav prijenosa.









Vjetroturbine sa vodoravnom (horizontalnom) osi

Vjetroturbine sa vodoravnom (horizontalnom) osi

Vjetroturbine sa vodoravnom (horizontalnom) osi su danas najzastupljeniji tip vjetroturbina. Većina današnjih vjetrogeneratora su vjetroturbine sa horizontalnom osi, zbog toga ćemo u ovom poglavlju govoriti isključivo o vjetrogeneratorima. Vjetrogeneratori su došli do vrlo visokog stupnja tehničke razvijenosti i dosežu snage od nekoliko megawata, dok su vjetrogeneratori u 80-tim godinama prošlog stoljeća bili u rangu snage ispod 100 kW.


Vjetrogeneratori sa horizontalnom osi uobičajno se sastoje od slijedećih dijelova:

    • Lopatice rotora
    • Rotorska kočnica
    • Sustav promjene nagiba lopatica
    • Električni generator
    • Prijenos
    • Sustav za mjerenje brzine vjetra
    • Sustav za pračenje vjetra
    • Kućište, stup i temelj
    • Transformator
    • Upravljački, nadzorni i ostali sustavi
    • Glavni spojevi



Moderni vjetrogeneratori sa horizontalnom osi mogu imati jednu, dvije ili tri lopatice rotora. Uobičajeno se ne koristi više od tri lopatice. Koristeći manji broj lopatica možemo smanjiti potrebu za materijalom tijekom proizvodnje.

Rotori sa jednom lopaticom moraju imati protumasu na suprotnoj strani rotora. Rotori sa jednom lopaticom nemaju mirno kružno kretanje i zato dolazi do večeg naprezanja materijala. Na svijetu postoji samo par prototipova rotora sa jednom lopaticom i nije za očekivati da bi se to uskoro promijenilo.

Optimalni energetski koeficijent iskoristivosti rotora sa tri lopatice je malo veći od rotora sa dvije lopatice. Rotori sa tri lopatice imaju optički mirniji rad i bolje se integriraju u okoliš. Dok je jedini nedostatak rotora sa tri lopatice u tome što zahtijevaju više materijala za proizvodnju.




Efikasnost vjetroelektrana, brzina vjetra i osiguranje vjetrogeneratora

Svaki vjetrogenerator je dizajniran za određenu brzinu vjetra pri kojoj ima najbolju iskoristivost. Na jako malim brzinama vjetra rad vjetrogeneratora nije isplativ. Pri slabom vjetru ne može se generirati ili se može generirati jako malo struje iz energije vjetra, pa tako sam vjetrogenerator može postati potrošač. Zbog rotorska kočnica bi trebala zaustaviti rotor vjetrogeneratora ako je brzina vjetra manja od preddefinirane brzine upogonjenja tog vjetrogeneratora. Brzina vjetra za koju je dizajniran vjetrogenerator i nominalna brzina vjetra vjetrogeneratora uopbičajeno su različite vrijednosti. Nominalna brzina vjetra je uobičajeneno veča od brzine za koju je taj vjetrogenerator dizajniran. Iznad nominalne brzine vjetra, snaga generatora vjetrogeneratora mora biti limitirana, te zbog toga vaki vjetrogenerator iznad nominalne vrijednosti brzine vjetra daje konstantnu izlaznu snagu zbog limitacije i pada iskoristivosti. Ta izlazna snaga je konstantna sve do brzine isključenja. Ako brzina postane previsoka, vjetroelektrana može biti preopterečena i može doči do oštečenja. Zbog toga vjetrogeneratori imaju preddefiniranu brzinu isključenja, pri kojoj rotorska kočnica zaustavlja vjetroturbinu i rotor se okreče od vjetra koliko je to moguče.



Predefinirane brzine vjetra uobičajeno imaju slijedeće iznose:


    • Brzina uključenja vcut-in = 2.5 – 4.5 m/s
    • Brzina vjetra za koju je dizajniran vjetrogenerator vD = 6 – 10 m/s
    • Nominalna brzina vjetra vN = 10 - 16 m/s
    • Brzina isključenja vcut-out = 20 – 30 m/s
    • Brzina preživljavanja vlife = 50 – 70 m/s


Svaki proizvođač vjetrogeneratora za svaki svoj proizvod ima napravljen dijagram iskoristivosti u ovisnosti o brzini vjetra. Na tom dijagramu su ucrtane i gore navedene preddefinirane vrijednosti za taj vjetrogenerator.




Ograničavanje izlazne snage i zaštita od oluja


Karakteristika snage vjetrogeneratora u ovisnosti o brzini vjetra

Energija koja može biti preuzeta od vjetra ovisi o brzini vjetra. Poslje dostizanja nominalne snage, snaga vjetrogeneratora bi trebala ostati konstantna kod svih brzina vjetra večih od nominalne brzine zbog toga jer turbina i generator ne mogu podnjeti više energije.

Zbog toga, vjetroelektrana mora limitirati snagu pomoću jedne od dvaju slijedećih metoda:


    • Metoda zavjetrine (Stall control)
    • Metoda promjene kuta lopatica rotora (Pitch control)






Metoda zavjetrine (Stall control)

Metoda zavjetrine se bazira na efektu stvaranja vrtložnih struja, a sa time i zavjetrine kod velikih upadnih kutova koji se sami povećavaju pri povećanju brzine vjetra. Ovaj efekt uništava uzgon na površini zahvaćenoj ovim efektom te na taj način limitira snagu koju vjetar prenosi na lopatice rotora. Kod ovoga načina zaštite vjetrogeneratora lopatice rotora se ne pomiću, te kut pod kojim su postavljene uvijek ostaje konstantan. Ovakav način zaštite vjetrogeneratora se realizira samom konstrukcijom rotora te ne zahtijeva napredne tehničke sustave za njezin rad. Negativna strana ovakvog načina zaštite vjetrogeneratora je u tome što ne omogučava nikakvo naknadno upravljanje zbog toga što je ovaj način zaštite isključivo pasivan. Maksimalnu snagu novodizajniranog rotora nije lako procijeniti zbog kompliciranog matematičkog proračuna strujanja fluida. Nakon dosizanja maksimalne snage, izlazna snaga generatora zaštičenog ovom metodom opada. Ovako zaštičeni sustavi moraju imati još dodatne aerodinamičke kočnice koje pomažu vjetrogeneratorima sa ovakvim načinom zaštite da prežive oluje.




Metoda promjene kuta lopatica rotora (Pitch control)

Mnogi proizvođači vjetroturbina preferiraju metodu zaštite svojih vjetroturbina pomoću promijenjivog kuta lopatica rotora, iako je ovu metodu zaštite tehnički puno teže izvesti. Međutim, pošto je ova metoda zaštite aktivna metoda, ona se može prilagoditi različitim uvijetima. Zaštita metodom promjene kuta lopatica rotora automatski prilagođava kut lopatica rotora, a samim time i upadni kut, smanjujući ga ili povečavajući, ovisno o prilikama. Lopatice rotora se okreću u vijetar prilokom većih brzina vjetra, smanjujući upadni kut i tako se aktivno smanjuje ulazna snaga na lopaticama rotora. Izrada ovako zaštičenih i kontroliranih vjetrogeneraora je kompliciranija, zato jer lopatice rotora moraju biti pomično učvrščene na vrh osovine, i mora postojati još dodatni motor koji mi upravljao nagibom lopatica. Manji sustavi uobičajeno upotrebljavaju mehanički kontroliran mehanizam promjene kuta lopatica rotora oslanjajući se na centrifugalnu silu. Ako se vjetrogenerator kompletno isključen zbog zaštite od oluje i ako ima mogučnost zakretanja kuta lopatica rotora, mogu joj se lopatice rotora okrenuti u položaj pera (najmanja moguća silueta koja stoji na putu vjetra), te se tako smanjuje njen otpor vjetru i mogučnost oštečenja.





Sustav za praćenje vjetra (Yawing)

Sustav za praćenje vjetra može se svrstati u u sustave za povećanje iskoristivosti vjetrogeneratora i u sustave za zaštitu vjetrogeneratora sa vodoravnom (horizontalnom) osi. Ovaj sustav radi na principu horizontalnog zakretanja vjetrogeneratora. Vjetrogeneratori sa vodoravnom (horizontalnom) osi, za razliku od vjetrogeneratora sa vertikalnom osi, moraju uvijek svojom orjentacijom pratiti smijer vjerta. Orjetnacija lopatica rotora uvijek mora biti tako namještena da su lopatice rotora okrenute prema vjetru pod optimalnim kutem. Ovo može biti problem za vjetrogeneratore sa promijenjivim kutem lopatica rotora ako su postavljene na mjestu gdje dolazi do vrlo brze promjene smijera vjetra zbog toga jer može doći do velikih fluktacija u snazi o čemu se mora voditi računa prilikom horizontalnog zakretanja vjetrogeneratora i prema tome se korigirati brzina rotora.

Za zakretanje vjetrogeneratora u horizontalnom smijeru cijelo kučište vjetrogeneratora sa rotorom, prijenosom i generatorom mora biti pomično postavljeno na vrhu stupa. Sustav za mjerenje vjetra smješten na kučištu mjeri i izračunava brzinu i smijer vjetra i prema tim podatcima upravljački sustav odlučuje kada, za koliko i u kojem smijeru zaokrenuti kučište i rotor vjetrogeneratora. Kada kučište i rotor dođu u optimalni položaj pokreče se horizontalna kočnica koja drži vjetrogenerator u tom položaju. U stvarnosti postoji uvijek malo odstupanje od smijera vjetra i optimalnog položaja rotora. To odstupanje se zove "yaw angle" i uobičajno iznosi oko 5%.





Generatori

Turbinski dio vjetrenjače s rotorom, kočnicama i prijenosnikom snage predstavlja važan dio cjelokupnog sustava, čija je osnovna funkcija pogon generatora.


Za pravilno i sigurno funkcioniranje vjetrogeneratora, generator mora ispunjavati određene zahtjeve kao što su:

    • visok stupanj iskoristivosti u širokom krugu opterećenja i brzine okretanja
    • izdržljivost rotora na povećanim brojevima okretaja u slučaju otkazivanja svih zaštitnih sustava
    • izdržljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamičkim opterećenjima prilikom kratkih spojeva, te pri uključivanju i isključivanju generatora
    • uležištenje generatora na način da jamče dugotrajnost


Uzimajući u obzir nepogodne i promjenjive uvijete rada (povećane vlažnosti, slanosti, zatim otpornost na krute čestice, povišenu temperaturu i dr.) pred generatore se također postavlja zahtjev pouzdanosti sa što je moguće manje održavanja. Razni su kriteriji prema kojima se može izvršiti podjela generatora. Tako se prema načinu rada generatori mogu podijeliti na generatore za:

    • paralelni rad s postojećom distributivnom mrežom
    • samostalni rad
    • spregnuti rad s drugim izvorima


Prema vrsti struje koju generatori generiraju, generatori mogu biti:

    • Generatori istosmjerne struje

Generatori istosmjerne struje se zbog problema s pouzdanosti rijetko primjenjuju.

    • Generatori izmjenične struje


Prema načinu okretanja generatori mogu biti:

    • Generatori s promjenjivom brzinom okretanja
    • Generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja


Također postoji podjela prema veličini tj. snazi.



Generatori s promjenjivom brzinom okretanja


Vrste generatora s promjenjivom brzinom okretanja:

    • Sinkroni ili asinkroni generator s pretvaračem u glavnom strujnom krugu
    • Asinkroni generator s upravljivim promjenljivim klizanjem
    • Asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvaračkom kaskadom



Generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja


    • Vjetroturbina s asinkronim generatorom

Asinkroni generatori se najčešće priključuju na krute električne mreže. Krutu mrežu karakterizira velika naponska i frekvencijska stabilnost. Osnovna prednost im je jednostavnija i jeftinija konstrukcija, iako s druge strane moraju imati kompenzacijski uređaj (uglavnom uklopive kondenzatorske baterije) i priključni uređaj kako bi se omogućilo početnu sinkronizaciju s mrežom.


    • Vjetroturbina sa sinkronim generatorom

Upotrebljevaju se za spajanje na ne tako krute električne mreže, npr. kod spajanja na otočni električni sustav. Ovdje su potrebni uzbudni sustav i regulator brzine koji će održavati napon i frekvenciju. Ovakvi generatori ne mogu se pronaći u komercijalnim izvedbama sa stalnom brzinom u pogonu na krutu mrežu. Kod vjetroturbina nazivnih snaga većih od 500 kW naročito je izražena potreba za uključivanjem sustava za regulaciju kuta zakretanja elise propelera, što inače nije slučaj, pa tako da se spomenuti sustav ne izvodi u svim jedinicama.



Stabilizacija napona generatora

Poveznice

Vanjske poveznice